Od malena volim da jedem pekmez. To je generacijama jedna od omiljenih poslastica koje su nam spremale uglavnom naše bake i tetke. Kvalitetan pekmez može da se jede sam, a može i da se namaže na hleb. Koristi se za palačinke, kolače i ostale slatke specijalitete naše tradicionalne domaće kuhinje.
Ali nikada nisam voleo žuti pekmez. Od žutog pekmeza može da se dobije „žutica“ i onda Vam slabi imunitet i ne osećate se dobro.
U Srbiji ima više oblika „žutice“ zadnje tri decenije. Ima nekih kojima je „žutica“ donela dobro i stekli su milione na grbači naroda.
Ovih dana javno je istupao jedan pristalica „žutog“ klana. Svi oni u tom klanu imaju „žuticu“. Ali imaju onaj oblik „žutice“, koji samo njima donosi dobro i milione u njihove džepove, a većini građana narušava zdravlje i budžet. Jedan od vođa žutaća ovih dana je i zaplakao. Tako se dobro raspekmezio da je veći broj građana pomislio da ovaj zna da pravi dobar pekmez. Ali žuti pekmez. Onaj koji ne prija ni mojoj duši ni stomaku a ni glavi. Taj žuti pekmez narušava zdravlje preko 90 odsto građana Srbije.
Proteklih dana taj žuti pekmez se sprema uglavnom u šerpama.
Recept je jednostavan. Bitno je da se družite sa tajkunima, koji plaču kao najbolji holivudski glumci. Posle određenog vremena plakanja, raspekmeze se tako dobro da mogu da prave pekmez. I to onaj žuti. Onda uzimaju šerpe i lonce u ruke i udaraju jedno pet minuta dok žuti pekmez ne dobije određenu ljigavu masu.
Verujte mi, ja ga ne bih probao nikada. Ne preporučujem građanima da probaju žuti pekmez.
Originalna receptura žutog pekmeza potiče sa Vračara, gde i živi najveći broj vođa žutaća ili pekmezaša to jest pripadnika žutog klana, koje je odavno osvojila „žutica“.
Na sreću, u Srbiji se ovih dana pojavila vest da je otkriven lek kako bi sprečili da se ova vrsta „žutice“ proširi po Srbiji. Biće potrebno da građani u drugoj polovini juna meseca posle naprskane ruke asepsolom ili drugim dezinfekcionim sredstvom, sa maskom na licu i rukavicama na rukama zaokruže hemijskom olovkom broj 1 na listiću dobijenom na lokacijama koje se nalaze jako blizu njihovog mesta prebivališta.
Rezultati ove vrste testiranja objavljuju se u toku večeri te nedelje. Pošto je najbolje za ovu vrstu testiranja upravo nedelja između 7 i 20 časova. Zvanični rezultati testiranja se objavljuju nakon par dana i tada znate definitivno da li je „žutica“ u Srbiji svedena na minimum i da nema opasnosti da se zarazite od žutog pekmeza.
INFO 24 / Uglješa Mrdić