Ljudi, rođaci, prijatelji, kolege, opet ću da vas zamolim nekoliko stvari. Danas je pala prva žrtva u borbi protiv ovog opakog Korona virusa. Prvi život je izgubljen. Jedan život se ugasio. A zbog čega!? Samo zbog neodgovornosti i nemara nas kao građana. Nije moralo tako da bude. Država i lekari čine sve, rade i moguće i nemoguce da sačuvaju život svakog čoveka, ali MI GRAĐANI moramo biti odgovorniji kud i kamo nego što pokazujemo svakoga dana.
Niste mi prijatelj ako me sad zovete na kafu, na piće, na bilo kakve susrete. Što je najtužnije, niste tako prijatelj ni sebi, ni svojoj deci i roditeljima.Suočavamo se sa bolešću koja dnevno uzima na stotine života u svetu, a možda i daleko više. Mislim da svet ovakvu nesreću i opasnost nije video od Drugog svetskog rata. Opasnost za sve nas je ogromna, a posebno ako budemo u onom našem nebeskom fazonu i stava kako smo mi zato što smo Srbi jači od sudbine i od svega na svetu. Ova prva žrtva vam je dokaz da nismo jači ni od kakve sudbine i da virus ne bira po naciji ili boji kože. Nije kriva država, jer se neko razboleo i umro, već oni koji 20 stepeni koriste da napune parkove decom, da ispijaju kafe po kafićima i žderu po restoranima kao da su na godišnjem odmoru, a ne kao da ulicama hara i vreba smrtonosni virus! E takve ljude ne razumem. I oni se, nažalost celog društva, a onda je i kasno, trgnu i shvate da je Đavo došao po svoje. Tada je kasno da se neko ko nam je preminuo vrati. Kasno. I nema nazad. Tada kukanje ne vredi ništa. A tada od tih kojima je kafic i piće važnije od svega na svetu možeš da čuješ kako psuju i državu, i sistem, i zdravstvo, i sve oko sebe, jer su svi krivi osim njih i njihovog kafenisanja.
Dozivimo se pameti da ne bi dnevno brojali stotine mrtvih, da ne bi naricali celog života i kajali se zbog te jedne nikakve kafe! Nije ta kafa život. Neće se svet srušiti, ako se sad ne viđate ni sa kim van svoje kuće i ako samo iz krajnje nužde idete napolje. Mislite o životima svoje dece, roditelja, bračnih drugova i prijatelja, ako ih sve uopste i malo volite. Voleti znači odricati se u ime tog nekog koga voliš. Podnesi žrtvu i strpi se da nesreća prođe, pa će biti prilike da se svi veselimo i ispijamo i te puste kafe po baštama. Ali nemoj da nam bandere pokriju umrlice, jer olako svemu prilazimo. Nemoj da nam se ceo sistem sruši, jer sve politizujemo i banalizujemo. Lično sam i za još drastičnije mere, ali ima stručnih ljudi za koje verujem da najbolje rade i da daju sve od sebe.
Verujem predsedniku Vučiću i svima iz državnog vrha koji se bore, ali džabe sve to ako mi ne sledimo uputstva koja nam se daju. Moramo pokazati ljubav, slogu i razumevanje u ovom času. Svet je pred potpunim kolapsom, a od nas u našoj državi zavisi kako ćemo iz ove velike svetske nesreće izaći. Ne želim da ovu godinu pamtim po smrti bilo čijoj, već po pobedi Srbije i novom rađanju života. Mislite o tome.Život nema reprizu. To je jedna i jedina istina.
Vaš Srbislav Filipović