Osuđujem svako nasilje koje se dešava. Tako radim ceo život. Uvek sam bio kritičar svih vrsta nasilja bez obzira da li je reč o porodičnom, vršnjačkom, uličnom, prijateljskom ili o nasiljima nad političkim protivnicima ili na javnim mestima ili sportskim priredbama.
Nikada neću zaboraviti kada su pristalice tadašnjeg DOS-a brutalno tukli direktora RTS Dragana Milanovića i na očigled svedoka šutirali ga i udarali. Mogli su i da ga ubiju. I to je sve kamera zabeležila i niko nije odgovarao.
Isti ti dosovci su ćerku tadašnjeg državnog funkcionera Milovana Bojića ošišali. A zašto? Zato što je ćerka ministra zdravlja i funkcionera JUL-a. Da ne govorimo desetinama prebijenih samo zato što su obavljali funkcije za vreme Slobodana Miloševića. Je li to njihova “žuta” demokratija? Ko ne misli kao mi udri i njega i njegovu porodicu. To je njihova politička deviza.
Tako su i mene jurili “otporaši” i dosovci da me biju po fakultetu, jer sam bio protiv DOS-a. Isto tako na promociji knjige Gorana Vesića u galeriji Progresa je htelo da me bije tridesetak pristalica na čelu sa tadašnjim čelnicima Opštine Stari Grad, koji su pripadali DS-a i njihovim koalicionim partnerima. Na sreću, uspeo sam da spasim živu glavu i da ne dozvolim da me obore na pod i zgaze.
Sada smo svedoci nasilja koje se dogodilo u niškom hotelu.
Apsolutno se slažem sa reakcijom predsednika Aleksandra Vučića koji je među prvima osudio nasilje koje je naš proslavljeni glumac Dragan Bjelogrlić pred svedocima primenio nad rediteljem Gagom Antonijevićem.
Ono što je žalosno što je jedan deo opozicionara i javnih ličnosti pružio podršku Bjelogrliću.
Neki ljudi su zamenili zlo za dobro i dobro za zlo. Zamislite da je neko od mojih saboraca iz SNS nekog tako udarao. Bez obzira na razlog i motiv bio bi izložen na stubu srama, ekspresno uhapšen i osuđen.
“Nijednu lošu reč nisam izgovorio o Bjelogrliću, on je zadužio zemlju, ali da hvalim batinanje jednog čoveka, ne pada mi na pamet. Posao je državnih organa da urade posao u skladu sa zakonom. Nasilje nije dozvoljeno nikome i mora da bude kažnjeno da se ne bi ponavljalo. To je žalostan događaj, siguran sam da nikome zbog toga nije drago. Šta bi bilo da je neko drugi pretukao. Šta mislite da je petorica funkcionera naše stranke otišlo u stranku Jeremića i Đilasa? Imali biste demonstracije godinama, pisanije Evropske unije”, jasan je bio u reakciji predsednik Vučić.
Žao mi je što nisu reagovali neki državni funkcioneri koji su trebali povodom ovog događaja. Pa, ne može predsednik Vučić uvek da bude jedan od retkih koji reaguju. Neki državni funkcioneri su se uspavali. Ili puštaju Vučića da se sam bori na svim poljima zajedno sa određenim brojem lojalnih saradnika i funkcionera. Ili su na produženim godišnjim odmorima na luksuznim destinacijama.
Ministarki za ljudska prava Gordani Čomić bi bilo bolje da osuđuje ovaj čin nasilja i podržava sve što govori naš predsednik a ne da zbori o nekakvom vojvođanskom entitetu i naciji.
Vojvođanin je regionalni pojam kao što su i Šumadinac, Topličanin, Hercegovac ili Beograđanin.
Mi moramo da budemo normalna zemlja pristojnih ljudi u kojoj nasilje nije dozvoljeno nikome.
Nasilje mora da bude kažnjivo da se ne bi ponavljalo.
Isto tako da bude kažnjiva svaka aktivnost protiv Ustava Republike Srbije.
Uglješa Mrdić