Ima ljudi koji stalno pate od nekih dilema, pa u toj patnji i težini izbora nekako redovno izaberu nešto pogrešno ili nastrano. Pitao sam se često šta ljude navodi na to da biraju pogrešan put, to je često onaj najlakši, to je onaj put na kome se, samo prividno, ništa ne žrtvuje, ali kad račun stigne onda shvate da je žrtva koju su podneli potpuno suluda ili da je njena vrednost daleko veća od onoga zbog čega su je podneli. Na takve žrtve ljudi su spremni iz čistih hirova, iz obesti, radi zadovoljenja nekih niskih pobuda, nekih stvari koje nemaju trajnu vrednost ili su “sezonska slast”. A da li se isplati rizikovati život svoj i drugih zbog nečega što nije baš nužno da uradiš sad i odmah!? Da li je realno da će neko da učini takav zločin prema životu – onome najvrednijem što ima!? Ili su moji pogledi na život pogrešni, pa mi je od nekog uranka ili druženja u kafiću važnije da sačuvam zdravlje svoje, a samim tim i svojih bližnjih!? Kakvi smo to postali i zbog čega!? Večita dilema, koja na neki način i ne postoji, jer ne može se postavljati oko toga izbor.
Dok se država bori da očuva živote, imamo jedan manji deo naroda koji, poveden lažima i “otrovnim jabukama” riđeg Kuma, lupa u šerpe, zviždi, piše bljuvotine o svima nama kojima je život važniji od bilo čega i bilo kakvog trenutnog zadovoljenja neke potrebe ili nekog htenja. Šta se događa u njihovom mozgu dok kasikom iz sve snage udaraju nesrećne šerpe!? I te šerpe se zapitaju da li je moguće da neko ponovo “svira” istu i već odsviranu muziku laži i prevare, a neko je to prihvatio kao nekakav hit ili modni retro trend!? Šta je jadna šerpa skrivila da je manijaci ponovo mlate!? Šta su skrivili svi divni ljudi koji to moraju da trpe svake večeri, jer im neka totalna budala nakon aplauza podrške lekarima – herojima lupa tom primitivnom muzikom u glavu i ne zna se kad će prestati da širi taj svoj Doskovidski 2020 virus… Vidi li se kraju tog bezumlja i ludila!?
Zar je toliko teško boriti se idejama i znanjem za svoju politiku!? Izgleda da je teško i preteško, jer da bi se znanje steklo neophodna je žrtva, da bi se imale ideje one koje podižu društvo, potrebno je imati normalan um i zdravu svest o potrebama društva u kome politički deluješ. Najvažnije, moraš da shvatiš da je i politika nešto živo i da se i ona menja istim ritmom, a nekada i brže od promena koje zahvataju društvo. Politika i političke ideje ne mogu biti isti u svakom dobu. Ne živi se isto danas kao pre dvadeset, trideset ili pre sto godina. Mnogo toga se promenilo, pa i politika mora da prati te promene. Ali je mnogo ispravnije, i to rade pravi državnici, da politika bude ta koja menja društvo. Za to su potrebni ljudi visokih mentalnih sposobnosti, izuzetnog znanja, istančanog osecaja za potrebe društva i onoga što se u svetu dešava. Te promene ne mogu doneti ljudi starih korumpiranih i primitivnih pobuda. Oni su opasnost za društvo, jer čim državi krene na bolje, takvi se opet pojave sa željom da “isisaju sveži krv” i potpuno “pomrače” um celog društva.
Ti mračni, stravično retrogradni i napaljeni na novac i pohlepu žele da uranak i roštiljanje ponude ljudima kao zla veštica jabuku. Koji je njihov plan? Baš njih briga za uranak, za šetanje, za kućne ljubimce, za slobodu, za medije… Njima je Tron ono jedino što ih pokreće i zanima. Na putu do Trona spremni su da učine sve, pa i da žrtvuju ljudske živote. Ako ih poslušaš, da li si spreman da položiš svoj život da bi oni uzeli Zlatni ćup i Tron!? Budi pametan i ostani kod kuće.
INFO 24 / Srbislav Filipović