Čak i oni koji ništa ne znaju o novinarstvu, znaju da su osnovne postulati to da novinar mora biti slobodan u izražavanju stavova, da niko ne sme vršiti pritiske na njega, da ga niko ne sme ucenjivati, da mu niko ne može ”naređivati” šta sme i šta ne sme. To su osnovne stvari i nešto što se ne sme dovoditi u pitanje, jer u suprotnom lako dođemo na teren gde će postojati podobni i nepodobni, oni koji će imati posla preko glave i oni koji neće smeti nigde da se pojave. Dugo pratim stanje u našim medijima, pa mogu da iznesem neke ocene o stanju u medijima u Srbiji.
Priča se o nekom medijskom mraku, cenzuri, da nema slobode da novinar napiše kritički stav prema vlasti, da vlast pritiska i ucenjuje medije, odnosno da su mediji pod kontrolom vlasti. Ništa gluplje nisam čuo od kad se bavim politikom. Neko ocenjuje da u Srbiji vlada medijski mrak i diktatura, a o tome pišu nekoliko dnevnih novina i gledamo često o toj temi emisije na malim ekranima. O kakvoj onda cenzuri i medijskom mraku govorimo? Tu imamo samo pomračeni um onih koji su medije svojevremeno držali ucenjene i donosili im tekstove koje treba da objave o tadašnjoj opoziciji, a danas crtaju i mete po telu predsednika države i nikome ništa nije zafalilo zbog toga. Još kažu kako je strašno što je neko smeo da ih pita šta to rade i da li je normalno da se na naslovnim stranama novina poziva na atentat na predsednika države. Treba da ćutimo i da trpimo, jer kažu da su nosioci javnih funkcija tu d a ih mažu blatom, da gutaju sve najgore što se o njima govori, da prihvate svaki poziv na sopstveno ubistvo kao nešto normalno. Žalosno je kako ova družina gleda na medije i novinare. Oni su za njih sredstvo za kriminalne obračune i najave njihovih zločina koje pripremaju. Svako ko se drzne da kritički gleda na to ili napiše nešto je odmah bot, sendvičar, izdajnik, treba ga vešati ili mu pišati po grobu. I sve su to, po njima, samo metafore. Sve što Oni kažu je ”elitno”, uzvišeno, načitano, mudrost nad mudrostima i ne sme se o tome voditi nikakva polemika. Ćutke da čekamo vešanja? Nikako mi se ne dopada takav predlog. Na protiv, uvek ću protiv takvih stvari podići svoj glas. Pre možemo mi da govorimo o zatvornosti medija, jer retko ko prenosi naše odgovore na njihove napade, pretnje i uvrede. To se ne sme, jer samo je kod njih tapija na članke, na kolumne, na komentare, a većini nas ostane da to trpimo. Ne ide to tako i neće ići.
Srbija se ne sme deliti na podobne i nepodobne. Mogu postojati samo oni koji drugačije misle, a sve ostale podele nas vode na jedan jako opasan put sa koga ne znam kako bi se spasili. Ova država se lako može naći na stranputici, ako se uhvati u zamku koja joj se sprema i podmeće svakog dana. Stalno se piše i govori kako će se nešto strašno desiti, samo da sruše Vučića i kako će svi koji su danas uz njega to skupo da plate. Skupo ćemo da platimo fabrike, puteve, nove škole i vrtiće, nove bolnice i domove zdravlja, veće plate i penzije i bolji život većine građana? Za to sam uvek spreman da platim najveću moguću cenu, ali neće niko u Srbiji nikada pretiti odmazdama samo zato što nema savoju ideju, nema politiku i nema šta da ponudi. Srbija je jedna i ne sme se deliti. Previše je podela bilo u Srbiji.
Srbislav Filipović