Godinama ponavljam na današnji dan kako mi nikada neće biti jasna mržnja dela pojedinih susednih nacija prema srpskom narodu. Tu prvenstveno mislim na veliku mržnju onih koji su predvodili ubijanje i progon srpskog i drugog nehrvatskog stanovništva kako u Prvom i Drugom svetskom ratu, tako i devedesetih godina, na teritorijama današnje Hrvatske i BiH.
Svaka čast državnom rukovodstvu Srbije, koje i ove godine obeležilo na dostojanstven način sećanje na ozloglašenu akciju hrvatske vojske pod nazivom „Oluja“. Nakon Sremske Rače, zemunskog naselja Busije, Novog Sada, Bačke Palanke i Krušedola, ponovo je došlo na red da se ceremonija održi u Sremskoj Rači u znak sećanja na stradale i prognane Srbe u hrvatskoj akciji „Oluja“. Na mostu u tom mestu je otkrivena spomen-ploča.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je istakao da Srbija ne pristaje na poniženje i da više neće biti mala i slaba da bi mnogi u regionu i svetu bili zadovoljni. Srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik poručio je: “Pustite nas na miru da tugujemo i nemojte nas ponižavati“, a srpski patrijarh Irinej je pozvao na jedinstvo srpskog naroda.
U hrvatskoj vojno-policijskoj akciji „Oluja“ avgusta 1995.godine proterano je preko 250.000 krajiških Srba, 1.856 je ubijeno, a 836 vodi se kao nestalo. Ta akcija počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije i jedinica Hrvatskog veća obrane (HVO) na područja Banije, Like, Korduna i severne Dalmacije, odnosno na prostor Republike Srpske Krajine. Hrvatska vojska je ušla dan kasnije, 5. avgusta te godine, u gotovo napušten Knin i istakla hrvatsku zastavu, dok su kolone izbeglica na traktorima i drugim poljoprivrednim vozilima ulazile u Srbiju.
Akcija „Oluja“ je jedno od najsurovijih i najvećih etničkih čišćenja na području bivše SFRJ ne samo za vreme rata devedesetih godina već i u istoriji. I dan danas nisu odgovarali svi koji su trebali za zločine koje su počinili hrvatski bojovnici tokom operacija „Bljesak“, „“Oluja“, „Medački džep“, „Pakračka poljana“ i mnoge druge, kao ni o tajnim masovnim grobnicama raspoređenim po Hrvatskoj gde se nalaze posmrtni ostaci nekoliko hiljada Srba, o oduzimanju srpske imovine na području Hrvatske koja je vredna preko 30 milijardi evra, kao ni o sudbini tajnih optužnica protiv nekoliko hiljada Srba, koji su uglavnom optuženi zato što su se oružano branili od hrvatske vojske, kao ni o podatku da je prema dokumentaciji koju ignoriše hrvatska vlada, jedna trećina sadašnje Hrvatske vlasništvo srpskih krajišnika. Nadamo se da će istina i pravda pobediti. Isto tako se nadamo da će konačno nestati mržnja prema srpskom narodu kod dela hrvatskog, albanskog i drugih naroda koji su se naročito u proteklih 100 godina isticali po svireposti prema nedužnom srpskom narodu.
Najmanje što možemo je da zapalimo sveću i da se pomolimo za tragično nastradale u zločinačkim operacijama.
Od Srbije i srpskog naroda se ne može tražiti da zaboravi svoje žrtve. Srbija ceni mir, hoće saradnju i pomirenje, ali ne pristaje na poniženje i ćutanje.
U Hrvatskoj je broj Srba sveden na statističku grešku i pitanje je zašto drugi o tome ćute i traže od Srbije da o tome ćuti.
Zar ne bi trebalo pravda da bude ista za sve? Dosta je bilo krvi i na ovom prostoru je potreban život.
Na kraju ću izdvojiti reči predsednika Vučića povodom godišnjice Oluje.
„Pamćenje nam omogućuje da cenimo život, da ga ne trošimo olako. Srbija, kada priča o zločinima nad narodom, govori o muci, tuzi, čemeru i stradanju i nikada se ne raduje tuđim žrtvama i muci. Dok žive Srbija i Srpska zločin nad krajiškim narodom ne sme i neće biti zaboravljen. Više neće biti „Oluja“ protiv srpskog naroda i Srbija i Republika Srpska se neće više svađati. Srbija više nikad neće biti tako mala i slaba da bi mnogi u regionu i svetu bili zadovoljni. Izvinite Krajišnici i beskrajno vam hvala na svemu što ste uradili za svoju Srbiju. Oni su pobedili. Danas je Srbija mnogo jača nego što je bila i 1995. i 2005. i 2015. godine“.
Ne smemo više nikada dozvoliti da se ponovi neka druga „Oluja“ i pogrom Srba.
INFO 24 / Uglješa Mrdić