Početkom ove godine objavio sam kolumnu posvećenu patrijarhu srpskom Irineju pod naslovom “Patrijarh Irinej” ne sluteći da će deset meseci kasnije doći do njegovog upokojenja i odlaska u carstvo nebesko.
Blaženopočivši patrijarh Irinej bio je za života pravi narodni vladika i narodni patrijarh.
Patrijarha Irineja imao sam čast da upoznam za Aranđelovdan 2010. godine posle liturgije u Sabornoj crkvi u Beogradu. Nije bilo lako naslediti na mestu patrijarha blaženopočivšeg patrijarha Pavla, koji je za života od strane naroda proglašen za živog sveca.
Ali moram da istaknem da sam prilikom svakog susreta sa patrijarhom Irinejom uvek imao mnogo pozitivnih utisaka. Bilo da je reč o službenim ili privatnim susretima.
Imao sam tu čast i da razmenim s njim nekoliko rečenica prilikom više susreta. Kada sam god bio u njegovom društvu uglavnom sam ćutao, slušao i učio od njega. Bio sam početkom godine pod velikim utiskom zbog sjajnog držanja našeg patrijarha Irineja povodom tadašnjih zbivanja u Crnoj Gori.
Ovom prilikom moram da istaknem deo njegovog odličnog govora prilikom dočeka Pravoslavne nove godine na platou ispred Hrama Svetog Save na Vračaru.
Moleban ispred Hrama je služio patrijarh Irinej sa sveštenstvom Hrama, a skupom na Svetosavskom platou ujedno je pružena podrška srpskom narodu u Crnoj Gori, na Kosovu i Metohiji i u svim srpskim krajevima povodom usvajanja spornog Zakona o slobodi veroispovesti u Crnoj Gori.
Imao sam čast da prisustvujem Molebanu i da u prvim trenucima Pravoslavne nove godine uzmem blagoslav od našeg patrijarha Irineja.
Patrijarh je u obraćanju rekao da je prethodna godina bila puna iskušenja i nevolja, kako u našem narodu, tako i u čitavom svetu.
„Zato se molimo Gospodu da blagoslovi vreme koje je ispred nas, da ovo bude godina milosti božije, da nas Gospod oslobodi i liši nevolja koje gledamo i koje prete velikom opasnošću i našem narodu i drugim narodima pod suncem. Mi smo se večeras posebno okupili da se zajednički pomolimo Gospodu za ono što se dešava u našoj bratskoj i svetoj Crnoj Gori, za ono što naša braća doživljavaju i što im se sprema da dožive, što nikada nisu doživeli. Bezbožnici su digli ruke na imovinu svetinja gospodnjih, da je uzmu i potroše. Ono što se dešava u Crnoj Gori nije nikada dešavalo u našoj istoriji, a verujem ni u svetskoj. Hoće da nam oduzmu svetinje i to oni koji sa svetinjama nikakvog zajedništva nemaju. To što oni spremaju, to nisu ni Turci činili, ni oni drugi koji su bili slični Turcima. Ovo što se dešava u Crnoj Gori osudio je čitav hrišćanski i pravoslavni svet. Oni kao da ušiju nemaju da čuju, niti očiju da vide da je narod spreman da brani svoje svetinje. Sa ovoga svetoga mesta upućujemo molbe svima koji odlučuju o tome, da se ostave svetinja božijih, da se ostave crkvenoga imanja jer ona ne služe samo predstavnicima crkava, nego celome narodu…molimo ih i nadamo se da će progovoriti uspavana savest njihova da odustanu od svojih namera“, rekao je tada između ostalog patrijarh srpski.
Patrijarh srpski Irinej (Gavrilović) rođen je u selu Vidova, kod Čačka, 1930. godine od oca Zdravka i majke Milijane. Na krštenju dobio je ime Miroslav. U rodnom selu završio je osnovnu školu, a potom gimnaziju u Čačku. Po završetku gimnazije upisao se i završio Bogosloviju u Prizrenu, a zatim i Bogoslovski fakultet u Beogradu. Po završenom fakultetu odlazi u vojsku. Po povratku iz vojske postavljen je za profesora Prizrenske bogoslovije. Pre stupanja na dužnost profesora oktobra 1959. godine u manastiru Rakovica, od strane Njegove svetosti patrijarha srpskog Germana, prima monaški čin, dobivši monaško ime Irinej.
Na dan Svete Petke, 27. oktobra 1959. godine, u crkvi Ružici na Kalemegdanu rukopoložen je u čin jeromonaha. Dok je kao profesor u Prizrenskoj bogosloviji službovao upućen je na postdiplomske studije u Atinu, a 1969. postavljen je za upravnika Monaške škole u manastiru Ostrog, odakle se vraća u Prizren i biva postavljen za rektora Prizrenske bogoslovije. Sa te dužnosti 1974. izabran je za vikarnog episkopa Njegove svetosti patrijarha srpskog sa titulom Episkopa moravičkog, a 1975. izabran je za Episkopa niškog.
Na Svetom Arhijerejskom Saboru Srpske Pravoslavne Crkve, 22. januara 2010. godine, izabran je za Arhiepiskopa pećkog, Mitropolita beogradsko-karlovačkog i Patrijarha srpskog.
Čin ustoličenja Svetejšeg Arhiepiskopa pećkog, Mitropolita beogradsko-karlovačkog i Patrijarha srpskog gospodina Irineja izvršen je 23. januara 2010. godine, na svetoj arhijerejskoj Liturgiji u sabornom Svetoarhangelskom hramu u Beogradu. Svetu arhijerejsku Liturgiju je služio Njegova svetost patrijarh srpski Irinej uz sasluženje svoje braće arhijereja, sveštenika i đakona, kao i predstavnika Ruske i Grčke pravoslavne crkve.
Upokojio se 20.novembra u Beogradu od posledica korona virusa a sahranjen je u kripti Hrama Svetog Save na Vračaru.
Svaka mu čast na svemu što je učinio za Srbiju, srpski narod gde god živeo i Srpsku pravoslavnu crkvu. Nadam se da će naredni srpski patrijarh nastaviti putevima svoja dva prethodnika, patrijarha Pavla i patrijarha Irineja to jest putevima Svetog Save.
Imao sam slobodu da i u ovoj kolumni pišem iz srca o našem blaženopočivšem patrijarhu srpskom Irineju.
Večna mu slava!
INFO 24 / Uglješa Mrdić