Prošli su i ovi izbori. Na njih su neki izašli, izneli svoje viđenje politike, ideje i predloge, a građani su to sve imali priliku da ocene i ocenili su onako kako su ocenili. Najviše glasova je dobila lista koja je jedina imala konkretne rezultate iza sebe, koja je jedina vodila pozitivnu politiku, koja je govorila o projektima koje je realizovala u prethodnim godinama i o onim koje će da realizuje u godinama koje su pred nama. Ta lista je bila izložena tokom cele predizborne kampanje neviđenoj satanizaciji, pljuvačini, mržnji, pozivima na linč i drugim jezivim pretnjama. Ali postavlja se jedno ključno pitanje, zbog čega je nekome u interesu da se Aleksandar Vučić svakodnevno razapinje u medijima i da se iz sata u sat širi laž kako u Srbiji vlada mrak i diktatura, kako nema sloboda, kako izbori nisu izbori, kako buja fašizam… To odgovara onima koji znaju da Vučića ne mogu i nikada neće pobediti idejama i rezultatima, pa im je potrebno da stvore lažnu sliku o diktaturi u Srbiji kako bi spolja dobili amin da na silu krenu u rušenje legalno i legitimno izabranog predsednika države. Mnogim faktorima izvan Srbije ne odgovara ono što se u Srbiji dešava, jer dok je Srbija stabilna oni ne mogu da joj diktiraju šta će i kako da radi, ne mogu da joj biraju društvo, ne mogu da joj naređuju gde i šta će da kupuje, gde će da izvozi i odakle će da uvozi, ne mogu da joj narede da se odrekne Kosova i Metohije i da stavi tačku na svoje postojanje. Srbija dolaskom Vučića na vlast postaje istinski država, slobodna, stabilna, prosperitetna, država kojoj Albanci ne mogu da naređuju i da sa njom brišu patos po svetskim metropolama, država koja se nikome izvinjava, država koja je otvorena za sve ljude iz svih delova sveta, dolaskom Vučića počeo je apsolutni preporod Srbije. I to nije u interesu onih kojima je Srbija dobra samo dok je nema ili dok se polako gubi u ovim teškim vremenima. Srbije nema sve manje, već je ima sve više i tako će se i nastaviti dok god na čelu države imamo ozbiljnog državnika kakav je predsednik Vučić.
Potrebno je priželjkivati nasilno rušenje vlasti da bi se obnovila tajkunska despotija Miroslava Miškovića i Dragana Đilasa u kojoj haraju narko dileri, ubice i silovatelji. To je Srbija u kakvoj je navikla da živi narko žuta ekipa okupljena oko Đilasa. I nema izbora dok na njima oni ne mogu da pobede. Nisu izbori ako on na njih kao vrhovni tajkun nije izašao. Nema izbora, po njima, ako njihovi narko dileri nisu bili u kampanji. Bojkot? Logično. A što da učestvuju na izborima, kad im istraživanja kažu da na izborima nemaju šta da traže, jer narod više nije slep kod očiju. Ljudi više ne veruju u bajke. Narod vidi i oseća napredak. Znaju ljudi i kolika je plata bila pre osam godina, i koliko su se uzimali preskupi krediti da bi se kupovali glasovi, i na šta nam je bila srozana vojska, i koliko smo radnih mesta svakog dana zatvarali, koliko je kurs išao u nebesa, koliko se bedno i u sramoti živelo dok su tajkunskom despotijom vladali Đilas i Mišković. Rekao je narod svoje. Rekao je narod da želi odgovornost, programe, projekte, Evropu, napredak, radna mesta, rekao je narod da je Beograd na vodi projekat kakav nismo imali nikada ranije, rekoa je narod da na našim ulicama nema ogranizavanih krimi grupa, da su nam škole očešćene od droge, da nam deca danas neuporedivo zdravije žive, da su nam bake i deke danas ponosne što žive u državi koja brine o njima i njihovom položaju. Sve je to narod rekao i svako je poruku razumeo, a na ulici nećete rušiti, nećete ubijati, nećete paliti i nećete zaustaviti Srbiju. Ne damo Vučića! Ne damo Srbiju!
INFO 24 / Srbislav Filipović