Plaši se bivši kradonačelnik Drpić svega. Strah ga strašno progoni zbog učenjih grehova prema ljudima koje nije tako gledao, već kao svoje podanike koji moraju da bezuslovno rade i misle sve što on želi.
U tom ludom strahu udara gde stigne, priviđa mu se svašta, rastura keš i kod onih slabijeg imovinskog stanja kako bi pričali šta želi da čuje i šta želi da svi ostali misle, uhvatila ga manija gonjenja i od vatre sa svećica sa torte da ga ne opeku, trza se i na pomen Nove godine, a zamislite kako mu je kad ugleda Deda Mraza… Ne daj Bože da ste u njegovoj koži. Nije lako gospodinu Drpiću. Imao je on svoje trenutke. Želeo je da bude drvoseča. Ispunio Drpiće sebi san i posekao ceo Bulevar, sekao je i one koji ne misle kao on. Onda je Drpić poželeo da se vrati u vreme naših predaka. Uzeo je bakin čaršaf, pokrio se preko glave, svestan ružnoće, pa krenuo da zamišlja Terazije od čaršafa, a tada shvati da mu treba više krpa i štofova, pa se reši da razvali neki izlog i posluži se. I tako stvori Drpić repliku Terazija sa kojom je kasnije samo mogao da obriše… lažljivi nos. Proradilo i nestašno dete u Drpiću, pa se dugo razmišljao šta sad da uradi i napravi. Pošto niko nije hteo Drpiću da da dozvolu da se igra sa nama i našom bezbednošću odlučio je da sam napravi igralište. Strašan je Drpić graditelj. Dobro je da neko data nije došlo tu da se igra, iako nije potpuno jasno zašto i kako nije uspeo da Vučića ubedi da deca dođu da se igraju. Navalio ovaj da ne može nelegalno, dosada jedna, već samo da se sve proveri i ispita. Drpiću nije trebalo još i to, pa se odluči da napravi ”most preko koga ni Bata Stojkoviće ne bi”. Ali Drpić bi. On bi i decu tamo slao onih koji nisu hteli da pristaju na ucene. On bi tamo i da siluje čim se unervozi. Drpić je to, voli da čačka i gde se ne sme. Jao, Drpiću! Nevaljala si. I kako se dan bližio kraju mislio je Drpić kako da se vrati u svoju vilu od čokollade, tamo ga je njegova zla baka čekala i seti se da okupi građane iz tog dela grada, obeća im med i mleko samo da bi mu dali zlatne dukate da kupi tramvaj od kristala… Padale su tu i kristalne suze zle bake njegove zašto joj nema još njenog Drpiđoze iz akcijanja… Slutila je zla baka da se nešto desilo Drpiđozi njenom… Otišao je. I nije se više vraćao. Kažu da je od te hladne večeri u kavez dospeo. Danas već niko ne zna ni šta je sa njim, a bivši podanici sad su slobodni građani i niko im ne otima njihovo.
Sve sličnosti sa nekim stvarnim likom su namerne.
INFO 24 / Srbislav Filipović