Nakon mnogo decenija se neko u Srbiji setio i odvažio da Blagoju Jovoviću u našoj istoriji dodeli mesto koje taj junak zaslužuje. Skloni smo kao narod bili da zaboravljamo svoje najbolje i najveće heroje, one koji nisu žalili sebe da bi sačuvali Srbiju i njen narod. Napokon smo se nacionalno probudili i osvestili. Ovom rečenisom ozbuiljno rizikujem da me jedan krug ljudi u Srbiji nazove fašistom, ludakom i ko zna kako sve, pa da time po ko zna koji put pokažu da pojma nemaju šta znači pojam nacionalizam. Nacionalizam kao pojam ništa loše nije i ne podrazumeva ništa negativno. To je ljubav prema svojoj naciji i narodu. I Blagoje Jovović je tako bio veliki rodoljub, koji je ubio ustašu i zlikovca Ante Pavelića i hvala mu na tom velikom delu u ime sve one stradale srpske dece, u ime svih poklanih pripadnika našeg naroda i onih drugih naroda koji su stradali u ustaškim logorima i pobacani po raznima jamama širom ustaške NDH-a. Hvala mu što nije ostao nem i što se odlučio da uradi nešto zbog čega je sebe stavio rame uz rame sa Oblićem i drugim srpskim vitezovima.
Nažalost u Srbiji ima i onih kojima smeta srpski vitez Jovović. To su isti oni koji su ubijali Srbe u Jasenovcu, zatim slali Srbe da izginu na Sremskom frontu, to su isti oni koji su pobili srpsku elitu nakon rata 1945. godine i oni kojima je cilj bio da se sve što misli prosrpski istrebi i da ono Srba što preostane postanu Jugosloveni. Svi znaju da su Srbi bili najbrojniji među onima koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni. To je bio pokušaj da se na jedan perfidan način dovrši posao Ante Pavelića i da se stavi tačka na srpstvo. I danas smeta ulica i spomen ploča Jovoviću, koju su oni koji sebe nazivaju mladim komunistima išarali petokrakom i na taj način brutalno oskrnavili. Da li im smeta što je jedan srpski junak upucao najvećeg koljača sa ovih prostora Pavelića? Da li im smeta što su ubistvom Ante Pavelića na izvestan način osvećene srpske nevine žrtve stradale od zločinačkih ustaških ruku? Da li se iza svega toga krije to da su neki od njih upravo iz redova Ustaša prešli u redove pobednika, uklonivši monarhiju, ubijajući sprsku intelektualnu elitu i na taj način zadali našem narodu ozbiljan udarac od koga se i danas teško oporavljamo. Decenijama su trovali baš srpsku decu da je srpski nacionalni identitet opasniji od kuge, da je nešto negativno, da se su Srbi ubice, da smo genocidan narod, da smo krivi za sve ratove u istoriji na ovim prostorima i da je jedino rešenje da se odreknemo srpstva i da tiho kao narod i nacija nestanemo sa ovih prostora, a da prostor gde živimo zauzmu drugi narodi i oni koji pristanu na odricanje od sebe i svoje tradicije. Može opstati samo onaj koji ćuti i koji je lojalan novom poretku koji ne predviđa Srbe na svojim tradiocionalnim prostorima. Nisam sklon teorijama zavere, u njih ne verujem, ne verujem ni u priče kako nas mrzi ceo svet, ali verujem da mnogi imaju svoje interese i da mi moramo mnogo obazrivije pristupati svemu tome u budućnosti kako bi opstali i sačuvali se od nestanka u decenijama i vekovima koji su pred nama. Imamo odgovorno rukovodstvo i odgovornog i mudrog državnika, to sve prvi put posle 70 godina, pa na osnovu toga gajim optimizam da možemo preživeti sve ove izazove. Smeta Blagoje kao simbol naše borbe za slobodu, kao simbol spasenja i opstanka Srba na ovim prostorima. Nema mesta skrnavljenju njegovog dela, njegovog lika i mi imamo misiju. Naša misija je da govorimo istinu, da decu učimo ispravno, da im objasnimo ko je junak i ko je izdajnik, da načimo nove naraštaje šta se zaista desilo nakon 1945. godine i zašto nam se posle dešavalo sve ono što je ugrozilo opstanak srpstva. Nemamo pravo na ćutanje. Moramo da govorimo. Od istine i slavne svoje prošlosti se ne smemo sklanjati, ako želimo slavnu budućnost.
INFO 24 / Srbislav Filipović