U trenucima kada se očekuju sve žešći i ozbiljniji pritisci na Srbiju po vaše različitih pitanja postavlja se u javnosti pitanje šta je to što u ovom momentu može da nam donese ključnu prednost u borbi protiv preteških problema. Jedinstvo. Danas nam najmanje trebaju podele i svađe, ali ne misle svi tako. Logično. Nema društva u kome svi o svim pitanjima isto razmišljaju, ali ima onih u kojima se zna šta je državni i nacionalni interes i ništa nije iznad toga, pa svim politički subijekti osećaju moralnu obavezu i odgovornost da se za svoju državu i njene interese bore onako kako je zajedničkim dogovorm definisano.
Ti politički činioci vode međusobne političke borbe, ali ne protiv interesa svoje države. Oni ne gledaju primarno politički profit svojih partija ili kompanija svojih članova, već ono što je dobro za državu, jer to na kraju donosi boljitak celom društvu i samim tim zadovoljava i one partikularne interese. U Srbiji stvari stoje bitno drugačije. Kod nas imate deo političke scene kome je interes države i naroda iznad svega, a sa druge strane imate dve grupe. Jedna je ona koja ima drugačija viđenja oko toga kuda i kako Srbija treba da se kreće u budućnosti, njhova razmišljanja o privredi, ekonomiji ili bezbednosti se isto razlikuju u odnosu na vladajuću većinu, ali ne misle u krajnjoj liniji da idu protiv svoje države i ne mrze je. E tu je ona druga grupa ili drugi deo opozicione političke scene koji Srbiju posmatra kao plen, kao priliku da se zgrne veliko lično bogatstvo, da se putuje po svetu, da se uživa u svim blagodetima luksuza i dođe što pre do brze, lake i velike zarade bez obzira kakve će to reperkusije imati na srpsko društvo. Ta količina neodgovornosti, egoizma i neracionalnosti mi nije bliska i ne razumem je nikako, a ne mogu ni da prihvatim kao nešto normalno u politici. Razumem da ljudi imaju svoje lične interese, da se bore za svoju egzistenciju, da žele da priušte sebi i svojim porodicama dobre škole, lepa putovanja, dobra kola, stan ili ko zna šta još, ali ne mogu da prihvatim način na koji do toga dolaze kao normalan i kao nešto što se dešava i u nekim drugim državama. To nije normalno, nije moralno i u aposlutnoj koliziji je sa svim pravnim nornama. Problematično je i to što takvo postupanje kod nas nije u nekoj većoj meri bilo kažnjivo ili se kaže da je teško dokazivo. Lako je dokazivo. Uvek sam pozivao da svako ko želi može da dođe kod mene, u stan moje majke, obiđe svaku sobu i pogleda kako živi moja porodica. Ako tu ima nekog naročitog bogatstva i nečega što nije u skladu sa našim primanjima spreman sam da idem odmah na giljotinu i da odgovaram svom imovinom svoje porodice. Naravno da kada to kažete druga strana zanemi, jer ne znam da li se njihovim visokim ogradama betonskim sme i prići da vas neki mračni likovi iz obezbeđenja ne najure od vile njihovog gazde. Taj deo samožive i tajkunske opozicije poslednjih meseci pokazuje visok stepen agresije u svojim govorima, mnogi od njih najavljuju i nekakvu ulicu ako ne dobiju neko ministarstvo za sprovođenje izbora, jedan najavljuje krv, neki pozivaju na silovanja i ubijanja i stalno odlažu da kažu koji im je politički program. Kažu da pišu platrformu, ali platforma nije program. To će biti običan pamflet mržnje i pozivanja na nerede i haos kako bi se preko krvi i ulice došlo do vlasti, jer su i oni i njihovi mentori svesni da od podrške građana za njih nema ništa. Žao mi je što su im frustracije sve veće i što to preti da prerarste u nešto što niko ne bi voleo, ali od istine se ne može pobeći.
Vreme u kome živimo i koje je pred nama doneće brojne pritiske i ucene spolja. I umesto da pred svet izađemo jaki i sa jedinstvenim stavovima o najvažnijim i najosetljivijim pitanjima, to kod nas klizi negde gde ne znamo gde će da završi. Srbiji je potrebno jedinstvo. Nema ništa jadnije nego da radiš protiv interesa sopstvene države i da činiš sve da je iznutra podeliš i tolike tenzije izazoveš da deo sveta bez problema kaže da smo nesposobni da sami donosimo odluke i da nas tako ranjene i slabe onda u političkom smislu potpuno pregaze i sprovedu sve ono što su planovi naših neprijatelja. Taj spoljni faktor gleda i posmatra naše društvo i njegovu spremnost da se suoči sa ozbiljnim izazovima, pa da na osnovu te spremnosti donese odluku o našoj poziciji u odnosu sa njima.Ili si partner ili si plen. To na takav način vidim. Ako si u stanju da svoje probleme servisiraš na adekvatan način onda treba da dobiješ podršku i nastaviš dalje, a ako nisi onda ti treba tutor. Siguran sam da je naše društvo dostiglo takav nivo zrelosti da mu tutor nije potreban i da umemo sami da odgovorno brinemo o sebi i onome što su problemi države u kojoj živimo. Samo jedinstvena i složna društva su jaka i stabilna društva. Imaju i ona svoje trzavice, kao što i svaka porodica ima svoje nesuglasice, ali se ne raspadaju pred tim mukama, nego ih to dodatno osnaži za veće izazove. Po ugledu na njih treba i mi u Srbiji da se postavimo. Srbija iznad svega i svakoga, ali za Srbiju sve, pa ćemo lako kad Srbiju očuvamo i sačuvamo da vidimo i lično ko je šta radio. Ali dok je država ugrožena ne smeju se voditi ratovi vođeni ličnim interesima. Brinem ,ali verujem. Verujem da neće tajkuni i mafija uspeti da ono što je izgrađneo svojim delovanjem uruše, ali obziljno su pripretili i ne mislim da su toliko slabi da izazovu haos i to tako što bi lako potkupili nekolicinu bučnih pojedinaca da dovode u sumnju naše odnose i lojalnost Srbiji i njenom napretku. Moramo biti svesni toga i spremno dočekati nove udare koji će biti sve teži, sve podmukliji i sve opasniji. Pokvarenost, laž, licemerije su okosnica njihovog delovanja. Naše jedinstvo je ono što njih plaši. Vreme je da im se utera strah u kosti i snagom jedinstva i bratske ljubavi stane na put. Ako nećemo sad, onda je pitanje da li ćemo imati novu šansu.
INFO 24 / Srbislav Filipović