Crkva u Prilipcu je posvećena Rođenju Presvete Bogorodice. Sačuvana je ikona Presvete Bogorodice koja u naručju drži Hrista, koja datira iz 1814. godine , pripisuje se Nikoli Apostoloviću i trenutno je sklonjena iz vidokruga posetilaca crkve.
Freskopis iz ranijeg doba nije sačuvan i ne postoje ni sačuvani nacrti ili skice. Zna se da je crkva 1820. godine dobila ikonostas , a neke od ikona, nekoliko decenija kasnije, naslikao je dragačevski slikar Janko Mihailović Moler, sa sinom Sretenom Protićem Molerovićem. Od starih sačuvanih predmeta postoje bogoslužbene knjige koje se brižljivo čuvaju.
Istorija crkve u Prilipcu vezuje se za kneza Lazara Hrebeljanovića koji je i njen zadužbinar. Godine 1372. na mestu u blizini današnje crkve vođeni su pregovori sa županom Nikolom Altomanovićem sa kojim je knez Lazar bio u sukobu. Na strani kneza Lazara bio je i kralj Tvrtko. Na brdu na kome se crkva nalazi, a kako je zapisao Mario Dini, dalmatinski hroničar, Srbin katoličke vere, na mesto pregovora prvi je došao župan Nikola. On je pobacao oružje u sneg, pošto je bila zima kada su se vodili pregovori, i u toku tih pregovora pokušao da ubije kneza Lazara. Njega je od pogibije spasao Stefan Musić, koji ga je odatle, ranjenog, izneo na konju. Kneza Lazara je spasio krst koji je nosio na sebi i u koji ga je pogodilo koplje. U znak zahvalnosti Bogu u spomen na taj događaj knez Lazar je na ovom mestu podigao malu crkvu i nazvao je Prilipac, pošto je to bilo mesto njegovog rođenja, a nije bilo u njegovoj državi-ispričao je predanje o nastanku crkve Rođenja Presvete Bogorodice u Prilipcu, veroučitelj u ovdašnjoj osnovnoj školi, Momčilo Majstorović. Za mesto rođenja kneza Lazara uzima se Prilepac kod Novog brda, te otuda i asocijacija na Prilipac.
Prvobitna, mala crkva, koju je po predanju napravio knez Lazar, i to kao manastirsku crkvu izgrađena je 1374.godine.
Turci su je ovu crkvu tri puta palili, a zadnji put se to desilo za vreme boja na Lopašu 1806. godine, a narod priča da su tada u crkvu bili dovedeno pravoslavno življe sa ovih krajeva koje je gurnuto unutra, i izgorelo zajedno sa crkvom-pričao je Majstorović predanja iz ovog kraja. Priča se takođe, da su ostaci izgorelih hrišćana sahranjeni oko ckrve, mada na ovu temu nema naučnih dokaza, niti su pronađeni ostaci u nekim od kasnijih obnavljanja crkve. Nova crkva koja je nakon toga podignuta 1811. godine ukopana je u zemlju za tri stepenika iz praktičnih razloga- da Turci ne bi mogli konjima lako da uđu unutra. Treći put su seljani obnovili crkvu 1848. i tada je dodata priprata i kube. Zvaničnih spisa o ovoj hronologiji u obnavljanju crkve u Prilipcu nema, osim građevinski intervencija o izgradnji kubeta i priprate, tako da ovaj deo čini jednu lepu epizodu iz narodnih predanja kojima se na jedan jako značajan način ukazuje na poštovanje koje su Srbi gajili prema svojim sakralnim objektima.
Inače, selo Prilipac ranije se zvalo Kapice, a kasnije je uz crkvu ime sela preinačeno u današnje, i to se dogodilo 1878. godine, kada su, meštani, u znak poštovanja prema bogomolji i zadužbinaru odlučili na jednom od zborova.
Javnosti su poznata i arehološka nalazišta Obala i Velika humka u Prilipačkom polju , nedaleko od crkve, a prilikom obnove crkve 1995. godine nešto od ostataka rimskih spomenika je i ovde pronađeno. Sveštenik crkve, protojerej Milan Popović je tom prilikom nešto od tih ostataka dodao na zid crkve, pa iako se to njemu i mnogima čini estetski dopadljivo, ovom intervencijom je izvršena velika šteta po provobitno graditeljstvo, i bitno narušen koncept pravoslavnog crkvenog graditeljstva, a da se i ne pominje buduća istorija koja će zasigurno, ako ploče ostanu u postojećem stanju, moguće, biti dovedena u zabludu da je to tako stajalo oduvek. Prilikom obnove crkve 1995. godine izgrađen je i novi konak. U porti crkve su ostaci brojnih starih grobova i spomenika od kojih su neke ploče, od starosti, jako teško čitljive.
Crkva u Prilipcu je jednobrodna građevina skromnih dimenzija i jednostavnih zidnih površina, bez fasadnih ukrasa. Šestostrano kube izuzetno visokog tambura, sa monoforama na svakoj strani, nadvišen je oblom kalotom, ispod koga se nalazi friz slepih arkadica. Pokrivena je krovom na dve vode.
U porti ckve, konaku i obnovljenim zgradama oko crkve duže od dve decenije se ovde održava Likovna kolonija, a porta crkve i sama crkva ukrašene su delima umetnika različitih saziva, po izboru inicijatora njenog održavanja, protojereja Milana Protića.
Osnovna škola u Prilipcu jedna je od najstarijih u ovom kraju i 2018. godine proslavila je 150 godina postojanja. Nalazi se nedaleko od crkve.
Četvrt veka umetnici iz desetak zemalja slikarsku inspiraciju i stvaralački nemir pronalaze kraj prilipačke crkve. Njihova dela popunila su galerije, nekada napuštene zgrade u centru sela bogatom zbirkom od prko 500 slika i skulptura. Na koloniju se rado i iz više razloga vraćaju.
„Ovaj medijski sadržaj sufinansiran je sredstvima opštine Požega, u okviru projekta “Požeška kulturna interakcija” za 2021. godinu.Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva“.